CLP etikete: piktogrami, H-oznake i P-oznake bez glavobolje

Uredba (EZ) br. 1272/2008 (CLP) predstavlja provedbu GHS sustava Ujedinjenih naroda u EU-u. Članak 17. Uredbe CLP propisuje obvezni sadržaj etikete za svaku opasnu tvar ili smjesu koja se isporučuje u EU-u: ime, adresu i telefonski broj dobavljača; nazivnu količinu tvari ili smjese (za proizvode namijenjene općoj javnosti, osim ako ta količina nije navedena drugdje na pakiranju); identifikatore proizvoda; prema potrebi, piktograme opasnosti; riječ upozorenja ('Opasnost' ili 'Pažnja'); oznake upozorenja (H-oznake); odgovarajuće oznake obavijesti (P-oznake); te odjeljak za dopunske informacije ako je to potrebno.

Ako je proizvod namijenjen općoj javnosti, mogu se primjenjivati dodatni zahtjevi: zatvarači koji onemogućuju djeci otvaranje (Prilog II., dio 3.1.), taktilna upozorenja na opasnost (Prilog II., dio 3.2.) i posebna pravila označivanja za određene kategorije proizvoda (deterdženti, biocidi, mirisi).

CLP definira devet piktograma opasnosti (GHS01 do GHS09). Odabir piktograma proizlazi izravno iz razvrstavanja prema Prilogu I.: piktograme ne birate prema estetskim preferencijama, niti ih izostavljate jer izgledaju zastrašujuće. Ako razvrstavanje zahtijeva piktogram, taj je piktogram obvezan.

Pravila prednosti iz članka 26. smanjuju vizualnu pretrpanost: na primjer, ako se primjenjuje GHS06 (mrtvačka glava s prekriženim kostima), GHS07 (uskličnik) se ne koristi za istu klasu opasnosti. Razumijevanje ovih pravila prednosti ključno je za razlikovanje pregledne, usklađene etikete od pretrpane i nepregledne.

Piktogrami moraju imati oblik kvadrata postavljenog na vrh (romb) s crnim simbolom na bijeloj pozadini i crvenim okvirom koji je dovoljno širok da bude jasno vidljiv. Blijed ili ružičast okvir, kao i kvadratni okvir postavljen na stranicu, nisu u skladu s propisima, a oba su čest nalaz pri inspekcijskim nadzorima i revizijama proizvoda privatnih robnih marki.

Prilog IV. Uredbe CLP navodi više od 100 oznaka obavijesti (P-oznake) podijeljenih u četiri skupine: prevencija (P2xx), postupanje (P3xx), skladištenje (P4xx) i odlaganje (P5xx). Prilog IV., dio 1. također pruža smjernice za odabir, a poglavlje 7. ECHA-inih Smjernica o označivanju i pakiranju nudi dodatna praktična pravila.

Opće je pravilo odabrati najviše šest P-oznaka po etiketi, raspoređenih na prevenciju, postupanje, skladištenje i odlaganje u skladu sa stvarnim profilom opasnosti i realnim scenarijima uporabe. P-oznake koje su međusobno proturječne ('Držati na hladnom' i 'Skladištiti na temperaturi višoj od 5 °C' bez definiranog raspona) ili koje ne odgovaraju opasnosti ('P210: Čuvati odvojeno od topline' na potpuno inertnoj krutini) ukazuju na šablonsku etiketu pripremljenu bez stručnog pregleda.

Odaberite oznake koje možete tehnički opravdati. Ako se P-oznaka nalazi na etiketi, mora odražavati mjeru kontrole koja je razumna i razmjerna za tvar, veličinu pakiranja i korisnika. Inspektori i daljnji korisnici sve češće uspoređuju P-oznake s etikete s odjeljkom 7. (Rukovanje i skladištenje) i odjeljkom 8. (Nadzor nad izloženošću) sigurnosno-tehničkog lista.

Prilog I., točka 1.2.1. Uredbe CLP definira minimalne dimenzije etikete i minimalne dimenzije piktograma ovisno o volumenu pakiranja. Pravila su precizna, a ne okvirna: za pakiranje od 100 ml ili manje potrebna je etiketa od najmanje 52 × 74 mm s piktogramima od najmanje 10 × 10 mm (i nikada manje od jedne petnaestine minimalne površine namijenjene etiketi).

Za pakiranja veća od 3 litre, ali ne veća od 50 litara, etiketa mora biti najmanje 105 × 148 mm s piktogramima od najmanje 23 × 23 mm. Za pakiranja veća od 500 litara, etiketa mora biti najmanje 210 × 297 mm s piktogramima od najmanje 46 × 46 mm.

Premali piktogrami čest su razlog zadržavanja proizvoda pri skladišnom zaprimanju. Piktogram od 6 mm na posudici od 50 ml nije u skladu s propisima, bez obzira na to koliko dizajn izgledao 'uredno'. Kada oblik pakiranja doista ne može prihvatiti minimalne dimenzije, preklopne etikete prihvatljivo su rješenje, no regulatorna tijela očekuju propisane dimenzije u rasklopljenom obliku.

Članak 17. stavak 2. Uredbe CLP zahtijeva da etiketa bude napisana na službenom jeziku ili službenim jezicima države članice (ili država članica) u kojoj se proizvod stavlja na tržište, osim ako ta država ne dopušta drukčije. U praksi to znači da se proizvod koji se prodaje diljem EU-a često mora označiti na više jezika na istom vidnom polju ili na povezanim poljima.

Neke države članice (npr. Belgija, Luksemburg, Finska) zahtijevaju više službenih jezika na istoj nacionalnoj etiketi. Za mala i srednja poduzeća opravdan je pristup izrada jedne glavne CLP etikete s najstrožim primjenjivim skupom jezika, a zatim izvođenje varijanti specifičnih za pojedina tržišta iz tog predloška, umjesto održavanja paralelnih izvornika.

Nedostajuća ili netočna riječ upozorenja: proizvod razvrstan u akutnu toksičnost 3. kategorije s riječi 'Pažnja' umjesto 'Opasnost' predstavlja nedostatak u označivanju, a ne običnu tipfelersku pogrešku.

H-oznake na etiketi koje ne odgovaraju razvrstavanju u odjeljku 2. sigurnosno-tehničkog lista. To dvoje se uvijek mora podudarati.

P-oznake preuzete iz generičkih predložaka koje nemaju nikakve veze s opasnostima proizvoda ili njegovom realnom uporabom.

Piktogrami bez crvenog okvira ili otisnuti u manjim dimenzijama od propisanih.

Izostavljene dopunske EUH oznake (npr. EUH208 za tvari koje izazivaju preosjetljivost poput mirisa, EUH210 za sigurnosno-tehnički list dostupan na zahtjev) tamo gdje su obvezne.

Svaka od ovih stavki čest je razlog za zadržavanje proizvoda pri ulazu u skladište ili odbijanje u postupku osiguranja kvalitete pri ulistavanju kod trgovaca. Naknadno ispravljanje košta deseterostruko više od ispravne izrade etikete iz prvog pokušaja.